Energetska slika Europe: Od dramatičnog odmaka od Rusije do "nuklearne renesanse" i hrvatskih ambicija

U trenutku kada raste neizvjesnost oko Hormuškog tjesnaca, uz prijetnje napadima na ključnu infrastrukturu u Perzijskom zaljevu, cijeli svijet s dozom straha promatra cijene energenata. U tom kontekstu, ključno je pitanje: gdje se u toj priči nalazi Europska unija?

Energetski miks: Što zapravo pokreće Europu?

Unatoč ambicioznoj zelenoj tranziciji, analiza sadašnjosti pokazuje da fosilna goriva i dalje dominiraju europskim kontinentom. Nafta i derivati čine 34 % svih izvora energije, a kada se tome doda prirodni plin s 23 %, jasno je da fosilni izvori i dalje drže više od polovice "energetskog kolača".

S druge strane, obnovljivi izvori – hidroelektrane, solari i vjetroelektrane – dogurali su do petine europskih izvora, dok nuklearna energija osigurava stabilnih 12 %. Ugljen, iako polako odlazi u povijest, i dalje pokriva desetinu ukupne potrošnje u Uniji.

Veliki preokret: Kraj ruske dominacije i "besplatni ručak" kojeg - nema

Najveći problem za EU ostaje visoka ovisnost o uvozu – čak 60 % energenata dolazi izvan Unije. Povijesni zaokret dogodio se u odnosu s Rusijom. Država koja je donedavno osiguravala 60 % plina za Uniju, u samo nekoliko godina je svedena na svega 10 %.

Ipak, diversifikacija je imala svoju cijenu. Kako kaže stara američka poslovica – "nema besplatnog ručka" – pa tako i Europa danas itekako osjeća troškove ove ubrzane tranzicije.

Novi gospodari plina i nafte

Tko su novi ključni partneri?

• Plin: Najvažniji igrač postala je Norveška, koja (iako nije članica EU) pokriva više od polovice uvoza plinovodima. S juga, preko Alžira, stiže gotovo 20 % plina za tržišta poput Italije i Španjolske.
• LNG: Tržištem ukapljenog plina dominira SAD s više od 50 % udjela. No, uz Trumpovu administraciju, postavlja se pitanje stabilnosti tog savezništva, posebno jer američka politika na Bliskom istoku izravno utječe na rast cijena energenata koje sami prodaju upravo Europi.
• Nafta: SAD je i ovdje glavni dobavljač (1,4 milijuna barela dnevno), a slijede Norveška i Kazahstan.

Nuklearna renesansa: SMR tehnologija kao budućnost

Zbog velike izloženosti vanjskim šokovima, Europa se vraća nuklearnoj energiji. Dok je Njemačka nakon Fukushime odlučila gasiti svoje reaktore (što se pokazalo strateški skupom odlukom), novi "Nuklearni savez" predvođen Francuskom i još 16 država planira budućnost, a sve su mu sklonije I donedavno skeptične države članice.

U Parizu je upravo zacrtana strategija teška 250 milijuna eura koja je usmjerena na obnovu starih te razvoj malih modularnih reaktora (SMR). Oni obećavaju bržu, jeftiniju i sigurniju gradnju. Uz sve to, Europa značajno ulaže te predvodi

Hrvatska 2040: Dvostruko više nuklearne energije?

Hrvatska se, zahvaljujući besprijekornom radu nuklearke Krško, već smatra nuklearnom državom. Trenutačni udio od 16 % planira se gotovo udvostručiti na 30 % do 2040. godine.

Novi zakonski okvir otvara put za Plan razvoja nuklearne energije koji će u narednih šest mjeseci definirati potencijalne lokacije i tehnologije. Hrvatska ovdje računa na svoje 40-godišnje iskustvo, stručnjake s zagrebačkog FER-a, ali i znanstvena istraživanja na Institutu Ruđer Bošković.

Zaključak: Nuklearna energija na "demokratski pogon"

Pitanje nuklearne energije u Hrvatskoj i Europi nije samo pitanje tehnologije, već i povjerenja. Da bi sustav funkcionirao, on mora biti vođen na "demokratski pogon" – potpuno transparentno i u strpljivom dogovoru s građanima.

Svako "fušarenje", nepotizam ili korupcija u nuklearnom sektoru plaćaju se previsokom cijenom. Političke elite, znanstvena i poduzetnička zajednica te, na kraju svih krajeva, I građani nemaju izbora nego dokazati da su sposobni za maksimalnu odgovornost koju ova energija zahtijeva.